RADIOLIGANDSKA TERAPIJA (¹⁷⁷LU-DOTATATE I ¹⁷⁷LU-PSMA-617) – OPTIMIZACIJA PROCESA, DOZIMETRIJA I SIGURNOST U INTERDISCIPLINARNOJ KLINIČKOJ PRAKSI

Harun Čaić

Kantonsspital Graubünden, Chur, Švicarska, Departement Institute Nuklearmedizin e-mail: caicharun@gmail.com

DOI: https://doi.org/10.17532/cort.2026.1.12

Uvod: Radioligandska terapija (RLT) predstavlja savremeni terapijski pristup u nuklearnoj medicini koji objedinjuje molekularnu dijagnostiku i ciljanu radionuklidnu terapiju u okviru teranostičkog koncepta. Ovaj pristup omogućava preciznu selekciju pacijenata i personalizirano liječenje na osnovu ekspresije specifičnih molekularnih meta. Klinički najznačajniji teranostički parovi uključuju ⁶⁸Ga-DOTATATE i ¹⁷⁷Lu-DOTATATE, koji ciljaju somatostatinski receptor podtipa 2 kod neuroendokrinih tumora, te ⁶⁸Ga-PSMA-617 i ¹⁷⁷LuPSMA-617 u dijagnostici i terapiji metastatskog kastracijski rezistentnog karcinoma prostate.

Razvoj RLT-a, potaknut napretkom u radiohemiji, PET/CT tehnologiji i dozimetriji, značajno je unaprijedio mogućnosti precizne onkološke terapije. Istovremeno, implementacija ovih procedura u kliničku praksu zahtijeva jasno definisane protokole, interdisciplinarnu saradnju i strogu primjenu mjera radiološke zaštite. Optimizacija procesa rada, kontrola izloženosti osoblja i individualizirani dozimetrijski pristup predstavljaju ključne faktore za sigurnu i efikasnu primjenu radioligandske terapije.

Cilj rada: Prikazati organizaciju i implementaciju radioligandske terapije na našem institutu, s posebnim osvrtom na optimizaciju procesa rada, interdisciplinarnu saradnju, dozimetrijski pristup i mjere radiološke zaštite.

Metode: Opisan je kompletan terapijski protokol koji obuhvata selekciju pacijenata na osnovu PET/CT dijagnostike, pripremu i aplikaciju terapijske aktivnosti, monitoring pacijenta tokom i nakon terapije, te kontrolu kontaminacije i izloženosti osoblja. Poseban naglasak stavljen je na ulogu radiološkog tehnologa u organizaciji radnog toka, primjeni ALARA principa i praćenju individualne dozimetrije.

Rezultati: Standardizacijom procedura i jasnom podjelom odgovornosti unutar multidisciplinarnog tima postignuta je veća efikasnost terapijskog procesa, bolja kontrola sigurnosnih parametara i optimizacija vremena zadržavanja pacijenata.

Zaključak: Radioligandska terapija zahtijeva jasno definisan interdisciplinarni model rada, standardiziranu terminologiju i kontinuiranu edukaciju osoblja. Optimizacija procesa i primjena personalizirane dozimetrije ključni su faktori za sigurnu i efikasnu implementaciju RLT-a u savremenoj kliničkoj praksi.